Moćniku su podvodili devojke koje su mu služile kao robinje u krevetu: "Bile smo kao komadi mesa, nisam smela da odem", ono što im je radio je jezivo
Ispovest Šenon Marketik (Šenon Marketic), bivše mis SAD (Miss USA 1992), jedan je od najpoznatijih skandala koji je devedesetih godina prošlog veka bacio svetlo na mračne strane života u modernim haremima. Godine 1997. Šenon je podnela tužbu vrednu 90 miliona dolara protiv princa Džefrija Bolkijaha, brata sultana od Bruneja, tvrdeći da je bila namamljena pod lažnim obećanjem o legitimnom poslu, a zapravo držana kao „seksualna robinja”.
Obećanje i prevara
Šenon je ispričala da joj je ponuđen posao od 3.000 dolara dnevno za pojavljivanje na promotivnim događajima i dobrotvornim večerama u Bruneju. Međutim, po dolasku u palatu, situacija se odmah promenila.
„Rekli su mi da ću raditi promotivni posao. Umesto toga, oduzeli su mi pasoš i rekli da sam tu za zabavu princa i njegovih gostiju.”
Psihološki pritisak i izolacija
U svojim intervjuima (posebno za magazin People i Larry King Live), opisivala je osećaj potpune bespomoćnosti. Bila je smeštena u luksuznoj palati, ali bez slobode kretanja.
„Bila je to zlatna palata, ali je i dalje bila zatvor. Svake noći su nas postrojavali kao na nekoj bizarnoj pijaci mesa, čekajući da vidimo ko će biti izabran za prinčevu zabavu.”
Ovako danas izgleda Šenon Marketić:
Dan kada je odvedena prinčevim automobilom
Loren je čekala danima, sve dok jednog dana po nju nije došao Mercedes. Odvezli su je u poslovnu zgradu i zaključali u stan.
„Prošla su sat ili dva. Unutra nije bilo ni novina, ni televizora. Šetala sam gore-dole. Čak je i WC bio zaključan, pa sam morala da obavim malu nuždu u kantu za smeće. Drhtala sam od hladnoće, gladi i nervoze.“
Nakon četiri sata, pojavio se princ. Vodili su ljubav, a princ nije koristio kondom. Po završetku, rekao joj je: „Bilo je vrlo lepo, ali moram sada na sastanak.“
Prema njenim rečima, nikada nije koristio zaštitu niti je pitao da li ona uzima kontracepciju. Niko je nije pregledao niti pitao da li boluje od polno prenosivih bolesti.
Strah za sopstveni život
Šenon je tvrdila da je bila prisiljavana na ponižavajuće aktivnosti i da je strahovala šta će se desiti ako odbije naređenja.
„Nisam smela da odem. Kada bih pitala za svoj pasoš, samo bi se nasmejali. Osećala sam se kao predmet, kao komad nameštaja koji su kupili da stoji u sobi dok im ne zatreba.”
Ona je tvrdila da je princ Džefri od nje zahtevao da učestvuje u „zabavama” koje su trajale do ranih jutarnjih sati, gde su devojke bile tretirane isključivo kao dekoracija ili seksualni objekti.
Osećaj krivice i sramote
Kao konzervativna hrišćanka, Šenon je često govorila o unutrašnjem konfliktu i sramoti koju je osećala jer se našla u toj situaciji.
„Najteži deo nije bio samo ono što su nam radili, već osećaj da sam samu sebe dovela u tu situaciju. Ali istina je da sam bila prevarena. Oni su profesionalci u lovu na mlade žene.”
Ishod slučaja
Slučaj Šenon Marketik nikada nije dobio sudski epilog u smislu presude protiv princa. Sud u SAD je presudio da princ Džefri i njegov brat sultan uživaju diplomatski imunitet kao strani suvereni, pa tužba nije mogla biti procesuirana pred američkim sudovima.
Njena ispovest je, međutim, ohrabrila druge žene, poput pomenute Džilijan Loren, da godinama kasnije izađu u javnost sa sličnim pričama o "Haremima od miliona dolara".